Dana 28. studenog 1750. promijenio lice Rijeke

Kvarner i šire riječko područje tektonski je vrlo aktivno. Potresi koji su ovih dana pogodili Albaniju, ali i jug Hrvatske te BiH, podsjećaju nas na ranjivost kojoj smo izloženi.

Temeljem dosadašnjih opažanja i praćenja koja sustavno provodi Seizmološka služba Geofizičkog odsjeka Prirodno-matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, predviđanja su da se na riječkom području može očekivati maksimalna magnituda potresa do 6,3 po Richteru. Dogodi li se takav potres i njegov epicentar bude blizu naseljenog mjjesta, a hipocentar bliže površini, takav potres može izazvati velike materijalne štete.

Potres koji se dogodio davne 1750. godine promijenio je lice Rijeke

Rijeka se nalazi na seizmički aktivnom području te je kroz povijest zabilježeno nekoliko snažnih zemljotresa. Primjerice, dva snažna potresa dogodila su se 1321. i 1323. godine. U povijesnim zapisima zabilježeno je da je 26. ožujka 1511. grad i okolicu zadesio snažan potres - nisu nam dostupni podaci o štetama koje je prouzročio.

Niz podrhtavanja tla zabilježen je 1750–51. u Rijeci i okolici; najjači udar bio je 17. prosinca 1750. godine, kada su u gradu stradale mnoge građevine. U svibnju 1751. zabilježen je i plimni val izazvan potresom. Potres s epicentrom kraj Bakra zabilježen je 1776. godine.

U povijesnim dokumentima ostalo je zabilježeno, da je zbog zemljotresa koji se dogodio početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća, čak i Rječina potekla iz novoga izvora. Prema zapisu jednog isusovačkog redovnika, jaki udari počeli su trešnjom zemlje 28. studenoga nešto iza devet sati navečer, a nastavili su se sve do 17. prosinca. Manje su posljedice imali potresi od 10. kolovoza do početka studenoga 1838. Jaki su potresi zabilježeni od veljače do svibnja 1870. godine s epicentrom u Klani, gdje su mnoge kuće bile oštećene, a potres se osjetio i u Opatiji. Na istom području (Klana, Volosko, Opatija) niz podrhtavanja tla zabilježeno je i u proljeće 1896. Seizmološkim mjerenjima u XX.st. zabilježeno je 11 potresa s magnitudom većom od 5 stupnjeva MCS, od kojih je najjači bio 12. ožujka 1916. godine (stradali su vinodolsko područje i Senj), a ostali su imali epicentar oko Klane i na južnom dijelu otoka Krka. Potres 5–6 stupnjeva MCS bio je 21. veljače 1992. godine s epicentrom oko Lipe i Rupe.

Jeste li znali?

Snaga potresa izražava se u stupnjevima ljestvice

koju je 1935. godine definirao američki seizmolog

Charles F.Richter.

Richterova ljestvica ili magnitudna ljestvica

(ML) je podijeljena u devet stupnjeva. Svaki

stupanj označava seizmičku energiju

potresa. Snaga potresnog udara ovisi o dubini

hipocentra, o udaljenosti epicentra i o

geološkim značajkama tla.

Jakost potresa, odnosno njegov utjecaj na

ljude, građevine i prirodu, mjeri se Mercalli-

Cancani-Siebergovom ljestvicom (MCS, 12

stupnjeva). Naziv je dobila po

inicijalima seizmologa Mercali, Cancania i

Sieberga, koji su je i odredili.

Rijeka je seizmički aktivna zona. Zona rasjeda tektonskih ploča na jugu počinje od Novog Vinodolskog i prostire se dolinom Vinodola, Bakarskim zaljevom, Sušačkom dragom i dolinom Rječine prema Klani i Bistrici.

HRT o potresima na riječkom području