Respiratorna zaštita, COVID-19 i filtarske polumaske – respiratori | Vatrogasna zajednica Primorsko-goranske županije

Važeća Uredba (EU) 2016/425 o osobnoj zaštitnoj opremi (OZO), a isto tako i povučeni Pravilnik o stavljanju na tržište osobne zaštitne opreme (OZO) NN89/2010 definiraju SVU respiratornu zaštitnu opremu kao III. (najkompleksniju) OZO, koja štiti od smrtnih opasnosti, te opasnosti koje mogu nepovratno oštetiti zdravlje čovjeka. Takva oprema MORA biti ispitana i certificirana od strane nekog Notified Body (prijavljeno tijelo, ovlašteno za ispitivanje takve OZO). Uz to se mora pratiti proces proizvodnje takve OZO kroz jedan od 2 moguća načina, što osigurava da proizvedena respiratorna zaštitna oprema odgovara uzorcima koji su bili ispitani i certificirani. Na OZO III. kategorije mora uz ostale bitne informacije biti navedena kodna oznaka prijavljenog tijela koje je certificiralo tu OZO. Stavljanje na tržište i korištenje necertificirane OZO III. kategorije kažnjivo je po zakonu.

Filtarske polumaske (respiratori) su zapravo čestični filtri (OZO), kod kojih je filtarski medij najčešće čitavo tijelo respiratora. Ovi respiratori djeluju na temelju podtlaka, jer se protok zraka kroz filter postiže usisavanjem (inhalacijom) vanjskog zagađenog zraka. Pritom čestično zagađenje zaostaje na vanjskoj površini i unutar strukture filtarskog medija. Filtrirani zrak zatim ulazi direktno u nos ili usta nositelja. Ova vrsta respiratorne OZO služi za zaštitu od čestica čvrstih i tekućih aerosola (prašine) te bioaerosola. Izdahnuti zrak izlazi kroz filtarski materijal i/ili ispušni ventil (ako postoji) u vanjsku atmosferu.

Filtarske polumaske (respiratore) na području EU definira norma HRN EN 149:2010 Zaštitne naprave za disanje - Filtarska polumaska za zaštitu od čestica - Zahtjevi, ispitivanje, označivanje (EN 149:2001+A1:2009).

Norma HRN EN 529:2006 Zaštitne naprave za disanje - Preporuke za odabir, uporabu, njegu i održavanje - Upute (EN 529:2005)jasno definira zaštitne faktore respiratora prema njihovoj sposobnosti filtracije.

Standard	Klasa	Max. prodor kroz filter	Max. ukupni prodor	Nazivni zaštitni faktor (NPF)	Dodijeljeni zaštitni faktor (APF)*
HRN EN 149	FFP1	20%	22%	4	4
	FFP2	6%	8%	12	10
	FFP3	1%	2%	50	20 (30)

[1] FFP je akronim od Filtering FacePiece, što se na hrvatski prevodi kao filterska polumaska (kolokvijalno respirator)

Napomena:

NPF = broj koji se dobije dijeljenjem broja 100 s maksimalnim postotkom ukupnog propuštanja (zagađenja) prema unutra.

APF = razina respiratorne zaštite koja se realistički može očekivati da je na radnom mjestu može postići 95% adekvatno uvježbanih i nadziranih nositelja korištenjem ispravne i korektno postavljene respiratorne zaštitne naprave. APF* za FFP3 ovisi o zemlji primjene.

NPF zaštitni faktori se postižu u laboratorijskim uvjetima, a stvarnu razinu zaštite u praksi pokazuju isključivo APF faktori. Npr. APF= 10 pokazuje da će takav ispravno postavljeni respirator zadržati 90% zagađenja u zraku, ali i da će 10% zagađenja ipak ući u dišni sustav nositelja. Na svakom certificiranom respiratoru mora biti vidljiv natpis EN 149, kao i razina zaštite FFP1, FFP2 ili FFP3. Za zaštitu od virusa i općenito mikroorganizama preporučuje se respirator najviše klase (FFP3), a u nuždi eventualno FFP2. Prije ulaska u zagađenu atmosferu nužno je da nositelj postavi elastične trake tako da je jedna ispod, a druga iznad ušiju, te da prstima oblikuje savitljivu traku respiratora tako da dobro naliježe preko gornjeg dijela nosa. Obodno brtvljenje respiratora može se grubo provjeriti snažnim i naglim udisanjem i izdisanjem zraka, čime će se maska trenutno „prilijepiti" odnosno „odlijepiti" od lica. Gotovo svi respiratori namijenjeni su za jednokratnu upotrebu (nošenje u jednoj radnoj smjeni, 8 h), nakon čega se odbacuju skupa sa zahvaćenim zagađenjem. Preporučeno vrijeme kontinuirane upotrebe respiratora je do 1 h. Respiratore za zaštitu od mikroorganizama treba odbaciti nakon prve upotrebe i odložiti u skladu s dobrom praksom, budući da se mikroorganizmi mogu dalje razvijati i proći kroz materijal filtra. Respiratori su neefikasne kod nositelja koji nisu glatko obrijani (imaju bradu ili brkove), odnosno kod svih nositelja gdje nema dobrog brtvljenja između kože lica i maske.

Moguće dodatne oznake na respiratoru su:

NR – Non reusable (za jednokratno korištenje, ukupno do 8 h)

R – Reusable (za višekratno korištenje)

D – Testirano Dolomitom. Povećani kapacitet zadržavanja, manji otpor disanja.

Upute za postavljanje respiratora

1- Zategni traku i napravi veliku petlju

2- Postavi respirator na bradu i zategni petlju preko glave pa na vrat

3- Zategni gornju traku i postavi je na tjeme

4- Podesi traku potezanjem petlje

5- Tijekom prekida otkopčaj

6- Dozvoli da maska visi oko vrata

Za razliku od respiratora, kirurške maske (prema HRN EN 14683) su namijenjene za upotrebu u operacijskim salama i zdravstvenim ustanovama sa sličnim zahtjevima, za zaštitu okoline, a ne nositelja. Testiraju se u smjeru izdisanja (iznutra prema van), a ne u smjeru udisanja kao respiratori.

Osobno razmišljanje:

Tehnička logika govori da bi se i jednokratni respiratori u uvjetima nestašice mogli koristiti višekratno na siguran način ako bi se vanjska površina pošpricala dezinficijensom i ostavila da se osuši (najbolje u plastičnoj vrećici ili sl.). Mislim da bi u medijima javnog priopćavanja trebalo objaviti da respirator (ako se koristi višekratno) treba dezinficirati.
U zdravstvu, možda bi bolja i sigurnija bila dezinfekcija u komori za dezinfekciju na 100^oC ili manje (dovoljno da se virus uništi, taj podatak nemam), ali prethodno treba provjeriti da li materijal to izdržava, posebno elastične trake. Optimalno bi bilo zatražiti savjet proizvođača.
Respiratori koje su neke tvrtke u RH počele proizvoditi zbog nestašice pravih respiratora bez testiranja i certificiranja nisu ispitani i ne jamče ništa. Nije poznat % filtracije, koju veličinu čestica zadržavaju, imaju li obodno brtvljenje itd. Dapače, ako se koriste višekratno u kontaminiranoj atmosferi, mogli bi postati izvor zaraze. Takva praksa je protuzakonita, može dati lažni osjećaj sigurnosti i biti izvor širenja virusa. S druge strane, i takva maska smanjuje dodirivanje usta i nosa rukama te daje osjećaj sigurnosti (placebo efekt). Odluku treba donijeti krizni stožer.